Za braću Inzaghi se može reći da su par vrhunskih figura u talijanskoj nogometnoj industriji. Inzaghi je igrao za Parmu, Atalantu, Juventus, AC Milan i druge talijanske klubove, dok je Inzaghi igrao za Carpi, Novaru, Lumesane, Lazio, Sampdoriju, Atalantu Čekajući da se momčad uigra. Štoviše, Inzaghi je s talijanskom reprezentacijom osvojio Hercules Cup na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 2006. godine. A uz AC Milan, može se reći da je i Inzaghi slavan. To je postalo postojanje koje se ne može nadmašiti u srcima mnogih obožavatelja.
U usporedbi sa starijim Inzaghijem, zapravo, iskustvo mlađeg Inzaghija kao igrača nije bilo najuzbudljivije. Jedino dok je nosio dres Lazio rezultati su mu bili relativno dobri, ali u usporedbi s bratom ipak mu je nedostajalo malo vatrene moći. Bilo u smislu popularnosti ili stila igre, čini se da ga veći broj obožavatelja ne poznaje dobro. No bez obzira na sve, on je i dalje jedna od legendi Lazija.
Putevi dvojice braće i dalje su vrlo slični. Inzaghi se odlučio umiroviti 2012. godine, dok je Inzaghi odlučio skinuti nogometni dresovi Lazija još ranije 2010. godine. Nakon što su skinuli dresove, obojica Inzaghija posvetila su se trenerskim karijerama. No, Inzaghi je očito imao lakšu trenersku karijeru. Prvobitno je bio samo vršitelj dužnosti trenera Lazija, ali je zbog raznih napada bijesa nekoliko drugih trenera postao službeni glavni trener. Nakon što je 2020. završio treniranje Lazija, preselio se u milanski Inter kako bi predavao. Milanski Inter je od početka ove sezone Serie A ostvario dvije pobjede i jedan remi. U usporedbi s Inzaghijem, Inzaghijev stil i filozofija treniranja su korak ispred.
U svakom slučaju, doprinos dvojice braće Inzaghi talijanskom nogometu je izuzetan. U Italiji također postoji veliki broj navijača koji ga podržavaju. Postala je i zanimljiva stvar o kojoj pričaju mnogi fanovi.